Dragi Mladene i Borise, Stanko ako bude u prilici...evo pogledajte dobro ove nacrte fotke i pročitajte opise.
Nadam se da će vam i prije pregleda prostora nešto biti u stanju "ispričati".
Kako u ovom našem putovanja glazba, zvukovi, šumovi i prasci prate predstavu tako je ovim prostorom taj dio predstave malo hendikepiran, tj. doveden u puno težu situaciju nego što je to bilo u Zagrebu i Bjelovaru, jer je podjeljen na tri dijela: dvoranu kina, stepenice i dvorište.
Time je prilično otežano pračenje "priča" pa se stoga treba podijeliti i odrediti što je moguće.
Računajmo stoga da u cijelu "priču" zvukova mogu uletjeti (samo uletjeti) i ostali, Katarina, Iva i eventualno ja ili netko od dvoje pomagača koje ćemo dobiti od lokalnog partnera.
Računajte da Ena ide u sobu 1. Ona još nema razrađenu zvučnu sliku, jer je priča tek u Bjelovaru krenula, pa se stoga ne treba previše njom baviti, već ići za onim što več znamo. Eninu priču čemo ovdje samo malo obogatiti zvukovima, a tek u slijedećim gostovanjima doista postaviti.
Potom Emil. On ide u sobu 2. Ona je ispod stepenica, odmah se izlazi u dvoriste iz nje nakon kratkog ulaska u stubište.
Sve ostale priče su na katu. Nina, Boki, Jelena i Tanja. Raspored čemo znati ovih dana.
Problem nije stepenište, nego eventualno prolaženje kroz gledalište kina. Dakle performer-ica izlazi u dvorište i potom ponovo ulazi u kino i tek tada izlazi iz njega na ulicu. Ta mogućnost postoji i u nekim pričama je dakle vrlo vjerovatna zbog bolje razvedenosti cijele predstave u vanjskom prostoru i manje kolizije.
Tu trebamo smisliti kako taj prostor zvukovno oplemeniti u skladu s pričama. Neka nam i performeri sugeriraju.
Puno sreće!
Abonohu te:
Posto komente (Atom)
Nuk ka komente:
Posto një koment